Međunarodna klasifikacija bolesti (MKB) predstavlja sistem kategorija u kojoj se metodom generalizacije svrstavaju dijagnoze bolesti i zdravstveno srodnih problema sa reči u šifru što obezbeđuju jedinstveno čuvanje, ponovno pronalaženje, analizu i upoređivanje podataka. Cilj MKB je da omogući sistematsko praćenje, poređenje, tumačenje i analizu prikupljenih podataka o oboljevanju i smrtnosti, za različite vremenske periode, unutar zemlje i zemlje sa drugim državama ili regionima.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti Republike Srbije i prateći zakoni (Zakon o stastističkim istraživanjima i Zakon o evidencijama u zdravstvu) obavezuju državu, odnosno zdravstvene ustanove, doktore medicine i stomatologije, druge zdravstvene radnike i saradnike, statističke službe, kao i druge službe u Srbiji, na primenu MKB, kao opštedržavni zdravstveno-statistički standard.
Međunarodna klasifikacija bolesti na ovim prostorima (bivša Jugoslavija) primenjuje se od 1959. godine (šesta revizija). Deseta revizija Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10) usvojena na 43 skupštini Svetske zdravstvene organizacije (SZO) 17. maja 1990 godine, sa stupanjem na snagu 01. 01. 1993. godine obavezna je za sve članice SZO.
Osnovna odlika MKB-10 i istovremeno i njena razlika u odnosu na dosadašnju Devetu reviziju i sve prethodne, koje su bile čisto numeričke, jeste što Deseta revizija uvodi i koristi alfanumeričku šifru sa slovom na prvom i brojem na drugom, trećem i četvrtom mestu. Četvrto mesto nalazi se iza decimalne tačke. Šifarski brojevi se kreću od A00.0 do Z99.9.
Ranija Dodatna klasifikacija spoljnih uzroka, povreda i trovanja (lista „E”) i Dodatna klasifikacija faktora koji utiču na stanje zdravlja i kontakata sa zdravstvenom službom (lista „V”), koje su bile pridodate Devetoj reviziji, u Desetoj reviziji unešene su u glavnu klasifikaciju.
Za slovnu oznaku uzeta je engleska abeceda, a slovo „U” je izostavljeno. Umesto ranijih 17 i dve dodatne („E” i „V”) grupe u Devetoj reviziji, Deseta MKB ima 22 grupe, jer neke grupe koriste dva ili više slova. Kako svako slovo ima mogućnost šifriranja od 0 do 99, a svaki treći broj u šifre još 10 četvorocifrenih šifara to je mogućnost kapaciteta šifara MKB-10: 11. 080. U odnosu na broj šifriranih entiteta u dosadašnjoj Devetoj reviziji od ukupno 4.031 to predstavlja skoro trostruko povećanje. Ovako povećan broj šifara u MKB-10 govori o velikom napretku i razvoju medicinske nauke za samo zadnjih dvadeset godina i o razlozima donošenja alfanumeričke Desete revizije MKB.
Savezni zavod za zaštitu i unapređenje zdravlja je 1992 godine od strane SZO i Savezne vlade SR Jugoslavije ovlašćeni izdavač MKB-10 za SR Jugoslaviju.
MKB-10 na ovim prostorima (bivša Jugoslavija) primenjuje se od 01. 01. 1997. godine. (Ovlašćenje broj HBJ/DHT/KB, TR/92/133). Potebno je naglasiti da su od tada uvedeni i u upotrebi MKB-10, Knjiga 1 (Osnovni šifarnik) i Knjiga 2 (Uputstvo za šifriranje morbiditeta i mortaliteta), dok Knjiga 3 (Alfabetski indeks) nije objavljena do danas. U međuvremenu, u poslednjih petnaest godina, došlo je i do značajnih promena i poboljšanja teksta kao na primer:
Primena nove MKB-10 ne remeti postojeći zdravstveno-statistički sistem i predviđena je u 2011/3. godini. Naprotiv, jedan od ciljeva uvođenja srpsko-latinske verzije je bio potreba da se stvore dostupne i relevantne informacije svim tradicionalnim korisnicima: zdravstvenim radnicima svih profila i specijalnosti, pravnicima i ekonomistima, matematičarima i statističarima, menadžerima i političarima, proizvođačima lekova, lekovitih sredstava i medicinske opreme i mnogim drugim poslenicima, zainteresovanim za zdravlje i zdravstveno stanje.
Obiman rad na prevodu i stručnoj obradi originala SZO MKB-10 ne bi se mogao uspešno obaviti bez velikih napora i doprinosa mnogih stručnjaka sa medicinskih fakulteta u Srbiji, šefova katedri, recenzenata, prevodilaca, lektora i drugih stručnjaka koji su konsultovani po raznim pitanjima.